Sve je tako nestvarno
kada mislim na tebe.
Zamišljam da te grlim
i da ti šapućem ove reči
koje su moja jedina uteha
u noćima bez sna.
Najbolje što imam
dao bih tebi
samo da budeš srećna
jer tada tvoje srce
ispušta najlepše vibracije
koje i mene čine srećnim.
Ponekad bih od tebe pobegao
ali nemam gde.
Tvoja duša je našla utočište
u mom srcu
i tu živi
a tek ponekad odrema
čisto dok te se ponovo ne uželim.
Svaki beg je uzaludan.
Probao sam
pa se uvek ka tebi zatrčim
da ugrabim živu i opipljivu sreću.
I možda nemam sve ono što Bog zapoveda,
ali imam jedan trenutak tebe
kakvu te niko na svetu nema,
a taj trenutak
više od svog zlata je vredan.
Udahnem duboko
i zamislim se:
“Da su stvari idealnije
možda ni nas
ovako grešnih ne bi bilo.
Možda je baš ovo naš trenutak,
splet hiljade čudnih okolnosti
kada te na trenutke imam
i ti imaš mene”.
Udahnem.
Osetim čudnu struju
i počnem golu da te želim.